Strategije za razvoj socijalnih veština
Dete je od rođenja izloženo socijalnim kontekstom okruženja, koji može biti stimulativan, ali i da ima negativan uticaj na njegov rast i razvoj. Svakodnevna interakcija sa roditeljima i drugim ljudima pomažu da dete razvije socijalne veštine, ona vremenom uče pravila te interkacije tako da gledaju dok neko govori ili da bi svi učesnici trebalo da imaju šansu da nešto kažu/pokažu.
Ali šta kada ne ide sve kako bi trebalo ili kako smo mislili da bi trebalo?
Većina dece i adolescenata sa poremećajem iz autističnog spektra doživljavaju teškoće u razvoj socijalnih veština i stvaranju prijateljstava. U daljem tekstu možete da pročitate neke od predloga kako stimulisati razvoj socialnih veština kod dece koja imaju problem sa ovim aspektom razvoja.
Ono što je važno da se zapamti jeste da je svako dete jedinstveno i svakako da je svako dete koje ima poremećaj autističnog spektra jedinstveno, tako da sve aktivnosti koje su navedene mogu, ali ne moraju da odgovaraju svakom detetu, ali se svakako mogu prilagoditi uzrastu i individualnim karakteristikama deteta.
- Pozdravljanje i predstavljanje
Prvi utisak je važan i on je jedan od prvih koraka ka uspostavljanju prijateljstava. Veliki broj dece sa autizmom imaju potrebu za dodatnom podrškom kada je u pitanju učenje socijalne veštine.
Koji su koraci?
- Objašnjenje: Kada upoznaješ nekog novog možeš ustati, pogledati osobu u oči, osmehnuti se i reći: “Ćao, ja sam ______.”
- Vežba: Ukoliko je tu grupa dece, možete odrediti parove koji će “uvežbavati” upoznavanje i predstavljanje jedni sa drugima, parovi će se rotirati i na taj način će igrati igru uloga.
- Video prikaz: Ukoliko ste u mogućnosti pokažite ili napravite video zapis kako se upoznajemo i pozdravljamo sa nekim. Ukoliko pravite vaš video, neka dete učestvuje u njemu, a kasnije razgovarati o tome šta se na videu dešavalo. Kada je reč o mlađem detetu, pokazaćemo mu unapred pripremljen video, pre nego što dete pokuša samo da se pozravi i upozna sa nekim.
- Igra sa foto-albumom
Kada verbalnu informaciju spojimo sa vizuelnom komponentom, veća je verovatnoća da će se informacija zapamtiti. Pojedinca deca imaju problem da zapamte informacije o ljudima koji ga okružuju (ovo je sjajan način za mlađu decu koja su neverbalna i koja uče da govore da se upoznaju sa članovima porodice,…), a uz pomoć albuma dete će imati vizuelnu podršku.
Koji su koraci?
- Napravite foto album sa slikama ljudi sa kojima je dete najčešće, porodica, prijateljic, drugari iz grupe.
- Pustite da dete prelista i pregleda slike samostalno, a onda ga ohrabrite da postavlja pitanja o osobama koje vidi na slikama.
- Nakon nekog vremena napravite kviz “ko više zna”.
- Kontrola jačine glasa
Iako deca spontano usvajaju kontrolu jačine glasa pri svakodnevnom govoru, deca koja su u spektru znaju da imaju poteškoća i potrebna im je mala pomoć kako bi shvatili i uspotavili kontrolu nad jačinom svog glasa.
Koji su koraci?
- Diskusija: Razgovarajte sa detetom zašto je važno kako i koliko jako govorimo i da li postoje razlike u govoru kod kuće, u učionici, napolju,…
- Objašnjenje: Važno je da detetu pojasnimo da postoje različite jačine (tiho, normalno i glasno) i da različite situacije donose različite jačine glasa. Ako pričamo preglasno ili pretiho u neprimerenim situacijama može da dovede do neprijatnosti.
- Uvežbavanje: Pokušajte da proizvedete sve tri jačine sa detetom zajedno, a onda i dete samostalno.
- Vežba: Napišite ili nacrtajte različite situacije i razgovarajte kako bi trebalo da se govori kada se nađemo u njima, gledajte da te situacije budu bliske detetu. Možete napraviti i igru spajanja gde ćete sa jedne strane napisati različite situacije, a sa druge jačine glasa – tiho, normalno (tipično) i glasno i da ih dete spoji. Ukoliko je dete mlađe i ne zna još da čita onda možete nacrtati ili odštampati različite situacije, a dete bi trebalo da odgovori ili pokaže kako bi govorili u toj situaciji.
- Kontakt očima
Održavanje kontakta očima je socijalna veština koja vodi ka pozitivnoj socijalnoj interakciji. Deca koja imaju poremećaj autističnog/pervazivnog spektra znaju da imaju problem sa ovom veštinom, pogotovo kada komuniciraju sa drugom osobom, što može dovesti do zablude da nas dete ne sluša, jer nema nikakvog kontakta očima. Uz vežbu deca nauče da održavaju kontakt očima, onda kada je to potrebno.
Koji su koraci:
Objasnite detetu da je važno da gledamo osobu u oči kada sa njom govorimo i da ukoliko je teško da održava kontakt očima može da pokuša za početak da gleda u čelo osobe koja mu/joj se obraća. Podsetite dete da kada mi pričamo sa njim uvek gledamo u njegovo/njeno lice. Vežbajte kontakt očima gledajući se zajedno u ogledalu, ali i dok pričate skrećite pažnju na svoje oči – možete staviti stiker ili neku traku iznad obrva kako bi privukli detetovu pažnju.
- Prepoznavanje facijalne ekspresije
Ova socijalna veština je važan deo emocionalne komponente socijalnog razvoja. Facijalna ekspresija nam može reći kako se osoba oseća, one nam mogu reći da li je osoba sa kojom govorimo srećna, tužna, ljuta, uznemirena bez da kaže ijednu reč i zbog toga je važno da sa decom uvežbavamo ovu veštinu.
Aktivnost za uvežbavanje ove veštine bi bila da se detetu pročita ili pokažu slike različitih scenarija gde su na licu osobe prikazane različite fascijalne ekspresije, a dete bi trebalo da ih prepozna i imitira ukoliko je moguće. Neki od primera su:
- Drugar iz škole ti kaže ujutru da je izgubio omiljenu knjigu.
- Budiš se rano ujutro i mama ti kaže da ne moraš da ideš u školu.
- Dolaziš kući i tamo te čeka omiljena poslastica.
- …
Sa detetom diskutujemo o ovim situacijama i osećanjima koji se mogu javiti.
Ovo je samo prvi deo strategija, možemo ih nazvati bazičnim, a ono što smo mogli da zaključimo iz ovih aktivnosti da je objašnjenje po koracima i uvežbavanje jako bitan deo razvoja socijalnih veština kod dece sa autističnim poremećajem i da ukoliko je potrebno možemo i poželjno je ubaciti slike i videe prikaza različitih situacija.
izvor: www.pitajtedefektologa.org